Djeca su nedovoljno informirani i educirani kao potrošači, a izloženi su brojnim utjecajima medija i njihove suvremene reklame, ponajprije TV-a i interneta. Oni, iako nemaju vlastiti izvor prihoda, sve više utječu na obiteljske odluke o kupnji raznih vrsta proizvoda. Prema izvješćima Centra za istraživanje tržišta o provedenom istraživanju „PLANET TEENAGER“ djeca su veliki potrošači i značajan dio marketinške industrije usmjeren je na njih. Čak 84 % djece prati reklame na televiziji, a 58 % obraća pažnju na velike plakate.
Djeca imaju veliki utjecaj i kod kupovine hrane, posebice na izbor slastica, grickalica, jogurta, pudinga, namaza i pića. Dovoljno je spomenuti da više od 70 % djece ima mobitel, a velikom broju njih roditelji nisu odredili nikakav limit glede cijene.
Iako Kodeks časti HURA-e (Udruženja društva za tržišno komuniciranje) propisuje načine oglašavanja proizvoda koji su namijenjeni djeci ili koriste djecu u svrhu reklamiranja, ti se propisi naveliko krše. Nije dopušteno da reklamne poruke zlorabe prirodnu naivnost djece ili pomanjkanje njihovih životnih iskustava. Zabranjeno je koristiti direktne apele na kupnju, a reklama ne smije izravno utjecati na djecu tako da ona roditelje (na)tjeraju na kupnju proizvoda. Promidžbene poruke ne smiju stvarati ni predodžbu da će djeca biti inferiorna ne budu li kupila određeni proizvod.
Anketom smo utvrdili da 92% djece Međimurske županije svakodnevno s roditeljima ili samostalno odlaze u kupovinu.
Uvidom u nastavne programe utvrdili smo da 100% djece mora u učenju koristiti računalo i podatke s interneta ili neki od drugih elektronskih medija gdje se zasipaju reklamama te se kod njih razvija nekontrolirani potrošački mentalitet. To je za vrijeme "Korona krize" bilo još intenzivnije.
SZO EUROPSKO REGIONALNO IZVJEŠĆE O DEBLJINI, 2022. godine prepoznaje debljinu kao kompleksnu multifaktorsku bolest definiranu prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva koja je povezana s povećanim rizikom za nastanak mnogih kroničnih nezaraznih bolesti (KNB). Prekomjerna tjelesna masa i debljina pogađaju skoro jedno od troje djece (29% dječaka i 27% djevojčica) u europskoj regiji SZO-a. Nedavne procjene pokazuju da su prekomjerna tjelesna masa i debljina četvrti najčešći čimbenik rizika za razvoj KNB-a u europskoj regiji SZO-a, nakon visokog krvnog tlaka, nepravilne prehrane i pušenja. Također su vodeći čimbenik rizika za invaliditet, uzrokujući 7% od ukupno godina života s invaliditetom, a debljina je povezana i s većim morbiditetom i mortalitetom od COVID-19.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo povećanu tjelesnu težinu ima 11% djece, a pretilo je bilo 5,2% djece, dok će njih 80% biti pretilo kad odrastu, sa svim popratnim komplikacijama od organskih, lokomotornih, kardiovaskularnih do psihofizičkih poteškoća: dijabetesa tipa 2, bolesti srca, krvnih žila, osteoporoze (posljedice u kasnijoj dobi) te anemija. Pretilost je posljedica nepravilne prehrane. Djeca nisu „budući“ potrošači već sve relevantnija skupina potrošača zbog čega industrija oglašavanja sve više pozornosti posvećuje njima. Prema istraživanju GfK, objavljenom na internetskom portalu www.poslovnamreza.hr, roditelji dnevno za džeparac djeteta izdvoje oko 200 kuna. Djeca kupuju bez ograničenja i nesvjesni činjenice koliko su njihove odluke o kupovini ovisne o reklamama i propagandi.
Stoga je vrlo važno djecu educirati od najranije dobi o njihovim potrošačkim pravima i obvezama.
Djeca provode većinu svog slobodnog vremena pred televizorima i računalima te, osim što su s te strane bombardirani propagandom, niti ne znaju provoditi slobodno na neki drugi način. Konzumerizam i sjedilački način života pri čemu treba „samo kupiti da bi bio sretan“ propagiran na televiziji i putem interneta onemogućava djeci uvid u „alternativne“ oblike provođenja slobodnog vremena (kao što su sport i rekreacija).
Prema Zakonu i zaštiti potrošača (28.05.2022.) nalaže da Ministarstvo nadležno za područje zaštite potrošača zajedno s ministarstvom nadležnim za područje obrazovanja sudjeluje u pripremanju projekata koji se odnose na zaštitu potrošača u skladu s kurikulumom međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje, što uključuje i udruge za zaštitu potrošača da surađuju s odgojno-obrazovnim institucijama te provode druge odgojno-obrazovne aktivnosti informiranja i izobrazbe iz područja zaštite potrošača.
S obzirom na to da je po tom pitanju relativno malo učinjeno, kako na području Međimurske županije tako i u cijeloj Hrvatskoj, ovaj projekt može se gledati kao dopuna i potpora programu za građanski odgoj. Provođenje takvog odgoja temelji se, među ostalim, na Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina iz 2000. godine, a pretpostavke za njegovo ugrađivanje u školski sustav razvijaju se od 1999. Kada je Vlada donijela prvi Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Pokazalo se da djeca vole tu temu jer im omogućuje rješavanje konkretnih, njima bliskih problema. Očekuje se da se kroz neko vrijeme počne sustavno razvijati građanska kultura.
Voditelj projekta
